Rječnik

ABC analiza je analitička metoda koja ima vrlo široku primjenu u poslovanju. Najčešće se koristi za kategorizaciju troškova, zaliha, učestalosti prodaje i sl. na temelju razina aktivnosti.

Analiza se provodi svrstavanjem predmeta poslovanja u tri grupe (ABC), primjenom kriterija koji mogu biti npr. udio, uvjeti proizvodnje, ugovaranja…

Svaka grupa karakterizira udio u ukupnoj vrijednosti npr. prodaje koji može biti velik: A grupa udio oko 75%, srednji: B grupa – udio oko 20% i mali: C grupa – udio oko 5%.

Aktiva je dio bilance stanja poduzeća u kojemu su iskazana sredstva (imovina) i eventualno nepokriveni gubitak poduzeća. Može biti financijska i realna.

Financijska aktiva su sva financijska sredstva koja posjeduje poduzeće.

Realnu aktivu čine stvari, oprema, zgrada ili zemljište, odnosno neopipljivo pravo u vlasništvu poduzeća ili pojedinca koje ima vrijednost.

Suma aktive mora uvijek biti jednaka sumi pasive.

Akvizicija je pribavljanje poslova, prikupljanje ponuda te animacija kupaca preko posebno obučenih osoba – akvizitera. Koristi se u propagandi, izdavaštvu, prodaji osiguranja i proizvoda veće vrijednosti koji se rade prema narudžbi.

Alociranje troškova je postupak razvrstavanja troškova kojim se indirektni troškovi (režijski troškovi), odnosno troškovi potpore razvrstavaju na proizvodnju.

Proces se sastoji od tri faze: utvrđivanje troškova koji su predmet razvrstavanja, utvrđivanje svih odjela koji pružaju usluge proizvodnom odjelu i utvrđivanje ključa po kojem će se troškovi razvrstavati uz izbor metode za alokaciju troškova.

Dvije su osnovne metode razvrstavanja troškova: direktna metoda i indirektna metoda.

Amortizacija ima osnovnu namjenu da osigura financijska sredstva u iznosu koji će omogućiti zamjenu postojećih osnovnih sredstava. To se postiže evidentiranjem u knjigama postupno smanjenjee vrijednosti dugotrajne imovine.

Cjelokupni iznos nabavljene imovine nije trošak u trenutku nabave, već se tokom određenog perioda "troši". U knjigama se evidentira kao trošak amortizacije. Ovisno o broju godina koliko se procjenjuje upotreba nabavljene imovine (sredstava), evidentira se trošak amortizacije.
Npr. ako je upotreba nabavljenog printera 5 godina, a vrijednost 1.000 eura, svake godine evidentiramo 200 eura troška amortizacije u poslovnim knjigama.

Vremenske metode amortizacije su: linearna ili proporcionalna, degresivna i progresivna. Razlikuju se u načinu obračuna troška kroz godine.

Analitička evidencija je dio računovodstvenog praćenja koje je proizašlo iz potrebe detaljnijeg vođenja evidencija o poslovanju poduzeća. U analitičkim evidencijama vode se stanja i kretanja sredstava, prihoda i rashoda, saldakonti….

Naziva se još analitičko knjigovodstvo ili pomoćna knjiga (kupaca, dobavljača...).

Avans je predujam, unaprijed plaćen iznos neke još neispunjene ugovorne obveze. To možemo promatrati kao npr. robni kredit za proizvodnju kojim kupac odobrava dobavljaču iznos kojim mu olakšava proizvodnju naručene robe, odnosno obavljanje usluga.

Avans je i instrument osiguranja plaćanja kojim kupac, unaprijed, prije izdavanja računa plaća račun u ugovorenom iznosu i u ugovorenom roku kako bi se zaštitila potraživanja.

Bankovna (bankarska) garancija je instrument osiguranja plaćanja ili izvršenja ugovornih obveza kojim banka garantira kako će nalogodavac garancije u ugovorenom roku ispuniti sve svoje obveze, a ako to ne izvrši da će to učiniti banka.

Garancija se u pravilu izdaje u pisanom obliku. Postoje različite vrste bankovnih garancija: kreditne, činidbene, bezuvjetne, uvjetne, obične i solidarne.

Bilanca stanja je temeljno financijsko izvješće koje nam ukazuje na snagu poduzeća.

Sastoji se od aktive i pasive koje moraju biti u ravnoteži.

Aktiva ili imovina je sve što imamo na raspolaganju. Podijeljena je na potraživanja, novac, zalihe i imovinu. Pasivu čine obveze i kapital.

Obveze su sve što dugujemo, što uključuje kredite, zajmove i ostale obveze (prema zaposlenicima, državi…).

Kapital je neto vrijednost novca koji smo uložili u poduzeće, a uključuje i zadržanu dobit.

Benchmarking je proces uspoređivanja i utvrđivanja „najbolje prakse“ na temelju postavljenih standarda, normi ili nekih drugih referentnih vrijednosti. Često se koristi pri izradi analize tržišta, operativnog i financijskog stanja poslovanja poduzeća.

Bonitet je oznaka kreditne sposobnosti poduzeća tj. njegove uspješnosti.

Bruto bilanca predstavlja prikaz stanja i prometa na svim kontima glavne knjige. Osnovni cilj sastavljanja bruto bilance je provjera ispravnosti provedenih knjiženja.

Sastoji se od salda bilance i od prometa bilance kako bi se mogle pratiti promjene u odnosu na početno stanje, promet u tijeku razdoblja, ukupan promet (s uključenim početnim stanjem) i stanje na kraju razdoblja.

Bruto dobit dobije se kada se od ukupnog prihoda poduzeća oduzmu svi njegovi direktni troškovi iz poslovnih aktivnosti poduzeća. Bruto dobit isključuje investicijsku i financijsku aktivnost poduzeća.

Bruto profitna marža je omjer poslovne dobiti i poslovnih rashoda. Za razliku od neto profitne marže, ona u obzir uzima samo prihode i rashode ostvarene iz direktnih poslovnih aktivnosti, dok isključuje investicijsku i financijsku aktivnost poduzeća.

Bruto plaća je ukupan iznos koji poslodavac mora mjesečno obračunati kako bi mogao isplatiti neto plaću. Evidentira se u troškovima poslovanja. Bruto 1 je iznos plaće koji uključuje mirovinsko osiguranje, poreze i prireze za zaposlenika. Bruto 2 je iznos koji uključuje Bruto 1 iznos te doprinose za zdravstveno osiguranje.

Brzi odnos je financijski pokazatelj koji ukazuje na mogućnost održanja solventnosti poduzeća. Dovodi u vezu imovinu poduzeća koja se brzo pretvara u novac s obvezama koje brzo dospijevaju.

Budžetiranje u poduzeću je postupak planiranja prihoda i troškova te priljeva i odljeva novca u nekom vremenskom periodu. Najčešće se izrađuje krajem tekuće godine za sljedeću poslovnu godinu po kvartalima ili mjesecima.

Ciljevi su najčešće izraz onoga što se želi postići. To može biti neko postignuće na razini poduzeća, dijela poduzeća, projekta ili zaposlenika. Ciljevi mogu biti strateški i operativni. Mogu se definirati za kraći ili duži vremenski period npr. od dnevnih do višegodišnjih. Mogu se definirati i u različitim mjernim jedinicama npr. kg, broj, sat, količina/satu, kn, euro.....

Ciljevi se izrađuju po SMART metodi. To je akronim riječi: Specific (specifični), Measurable (mjerljivi), Achievable (ostvarivi), Relevant (relevantni) i Time-bound (vremenski ograničeni). To je zapravo koncept koji definira kako su ciljevi konkretni i ostvarivi. Moramo znati što točno želimo postići.

Cijena koštanja na razini poduzeća je ukupan iznos troškova materijala izrade, osobnog dohotka izrade, amortizacije, općih troškova izrade i općih troškova uprave i prodaje. To je cijena prije dodavanja marže.

Ciklus konverzije novca mjeri koliko je dana potrebno poduzeću za zaprimanje uplate od kupaca. Ciklus konverzije novca mjeri količinu dana koja protekne od zaprimanja robe ili usluge koju ste naručili i dana kada su vaši kupci platili.

Ciklus konverzije novca = Dani vezivanja zaliha + dani naplate potraživanja – dani plaćanja dobavljačima.

Kraći ciklus konverzije novca znači da poduzeće može izraditi materijal ili pripremiti uslugu, prodati ih kupcu i naplatiti potraživanje u manje vremena.

CBA je analiza troškova i koristi. To je metoda kojom se uspoređuje isplativost određenog projekta, a temeljena na usporedbi svih ostvarenih prihoda i troškova u tom projektu.

Ako je omjer prihoda i troškova veći od jedan, riječ je o financijski isplativom projektu.

Cesija je prijenos potraživanja s dosadašnjeg vjerovnika na novog vjerovnika.

Dan plaćanja je dan kada dospijeva kredit ili ugovoreni iznos iz komercijalnih ugovora ili računa.

Financijski pokazatelj dani naplate potraživanja je pokazatelj koji nam ukazuje na to koliko dugo čekate vaše kupce da vam plate za robu ili uslugu koju ste im isporučili.

U brojnik se stavlja broj dana u godini dok u nazivnik ide koeficijent obrtaja potraživanja da bi se dobio prosječni broj dana koliko traje naplata potraživanja.

Financijski pokazatelj dani plaćanja dobavljačima izražava vrijeme u danima koje je potrebno poduzeću da podmiri svoje obveze prema dobavljačima.

Poduzeća koja imaju veće dane plaćanja dobavljačima najčešće imaju problema u održavanju likvidnosti poduzeća. Potrebno je s posebnom pažnjom pratiti ovaj pokazatelj i promjenom načina upravljanja utjecati na njegovo smanjenje.

Financijski pokazatelj dani vezivanja zaliha pokazuju prosječan broja dana koliko zalihe stoje dok se ne prodaju. Izračunavaju se na način da se broj dana u godini podijeli s koeficijentom obrtaja zaliha.

Povećanje broja dana vezivanja zaliha uzrokuje dodatne troškove skladišta, financiranja, rizike zastarijevanja i kasnijeg troška otpisa zaliha. Nekonzistentnost i značajna odstupanja u danima vezivanja zaliha su indikatori različitih manipulacija u upravljanju poduzećem.

Deflacija je pad cijena praćen padom zaposlenosti.

Degresivna metoda amortizacije je jedna od vremenskih metoda amortizacije osnovnih sredstava. Veći iznosi amortizacije obračunavaju se u prvim godinama, dok je u posljednjim godinama upotrebe obračunavaju niži iznosi amortizacije.

Depozit je polog novca u banci, a često se koristi kao instrument osiguranja plaćanja kojim kupac uplaćuje ugovoreni iznos u ugovorenom roku. Depozit se oročava u banci na rok trajanja ugovora odnosno do dospijeća zadnjeg računa temeljem ugovornog odnosa.

Dionice ili akcije su korporativni vrijednosni papiri koji odražavaju idealni dio vlasništva nekog dioničkog poduzeća. To su tržišni vrijednosni papiri bez unaprijed utvrđenog povrata uloženog iznosa.

Direktna metoda novčanog toka prikazuje sve primitke i izdatke novca u poslovanju poduzeća u jednom razdoblju, bez korekcija. Najčešće se izrađuje za kvartalno i godišnje praćenje poslovanja poduzeća.

Za razliku od indirektne metode novčanog toka zbog teže dostupnosti podataka, rjeđe se koristi. Jednostavna je za izradu ako ste mikro poduzeće.

Direktni troškovi (Cost Of Goods Solds) su troškovi nastali u proizvodnji proizvoda. To su troškovi materijala, sirovina, električne energije, troškovi zaposlenika koji rade u proizvodnji...

Utvrđuju se polazeći od pretpostavke da samo varijabilni trošak podliježe promjeni i samo njega treba ukalkulirati u proizvod.

Diskont je umanjenje od cijene kao naknada za prijevremeno plaćanje, može biti i otkup nekog potraživanja prije njegovog dospijeća uz odbitak kamata, provizija i troškova.

Dobit je financijski izražena vrijednost neto rezultata rada poduzeća koja se dobije tako da se od ukupnih prihoda oduzmu ukupno nastali troškovi.

Dobit je financijski iznos koji se utvrđuje u računu dobiti i gubitka. Preporučuje se da se dobit izražava i u postupku planiranja, a tada je sastavni dio svih planskih kalkulacija.

Dobit prije oporezivanja je razlika između ukupnog prihoda (poslovnih, financijskih i izvanrednih) i ukupnih rashoda (poslovnih, financijskih i izvanrednih) u nekom obračunskom razdoblju bez uključivanja poreza na dobit. Iskazuje se u računu dobiti i gubitka.

Doprinos pokrića je izračunata financijska vrijednost koja se utvrđuje oduzimanjem varijabilnih troškova od prodajne cijene proizvoda.

Može se izračunati i za određeni opseg poslovanja, tako da se od ukupnog prihoda iz pojedinog segmenta poslovanja oduzmu varijabilni troškovi nastali zbog tog opsega poslovanja.

Dospijeće označava dan kada neka obveza treba biti podmirena.

Dugotrajna imovina je pozicija aktive bilance stanja. To je imovina poduzeća za koja se u obrtnom ciklusu pretvara u novac u razdoblju dužem od godine dana.

Dijeli se na nematerijalnu imovinu (izdaci za razvoj, koncesije, patenti, nematerijalna imovina u pripremi..), materijalnu imovinu (zemljište, građevinski objekti, postrojenja i oprema, materijalna imovina u pripremi...), dugotrajnu financijsku imovinu (udjeli kod povezanih poduzeća, dani zajmovi povezanim poduzećima, dani zajmovi, depoziti... i dugotrajna potraživanja).

Dugoročne obveze su obveze čiji je rok podmirenja plaćanja duži od jedne godine.

Nalaze se u pasivi bilance stanja. Podmirenje može biti jednokratno ili višekratno. Najčešće su to hipotekarni zajmovi, obveze po osnovi emitiranih obveznica, prikupljenih dugoročnih kredita i razni drugih zajmova.

Dugoročno financiranje je osiguravanje izvora financiranja za rok duži od godine dana. Tako poduzeća osiguravaju financijsku stabilnost u slučaju nedostatka vlastitih sredstava.

Dugoročni ciljevi su ciljevi koji se definiraju za razdoblje duže od godine dana. Najčešće se to strateške smjernice koje se korigiraju po potrebi svake godine.

Ciljevi su osnova za definiranje planova poslovanja, a potrebni za usmjeravanje razvoja poduzeća i zaposlenika.

EBIT (Earning Before Interest and Tax) je zarada prije kamata i poreza. Računa se temeljem podataka u računu dobiti i gubitka.

EBITDA (Earning Before Interest, Tax, Depriciation And Amortization) je zarada prije kamata, poreza i troškova amortizacije (materijalne i nematerijalne imovine).

Za izračun su potrebni podaci iz računa dobiti i gubitka. To je financijski izvještaj u kojem se nalaze stavke neto dobiti, poreza na dobit, kamate i amortizacije.

EBITDA = Neto dobit + porezi + kamate + amortizacija

EBITDA je pokazatelj koji gotovo uvijek traže investitori, banke, ulagači, poduzeća koja žele usporediti vaše poslovanje s poslovanjem poduzeća u istoj djelatnosti

Efektivnost poslovanja odgovara na pitanje: koriste li se resursi poslovanja na pravi način? Pojam koji je vrlo sličan pojmu efikasnosti, ali se bitno razlikuje u svojoj suštini.

Efektivnost potiče inovacije, buduću strategiju, prilagođavanje promjenama u okruženju i svemu onome što može pomoći poduzeću u ostvarivanju rasta.

Efikasnost poslovanja označava stupanj uspješnosti u ostvarivanju postavljenih ciljeva. Efikasnost se temelji na težnji ostvarivanja maksimalnih rezultata s minimalnim ulaganjima sredstava, energije i vremena.

Efikasnost proizvodnje postoji kada je alokacija faktora proizvodnje takva da nije moguće povećati proizvodnju jednog proizvoda, a da se pritom ne smanji proizvodnja nekog drugog proizvoda.

Ekonomičnost poslovanja poduzeća ukazuje na mogućnost poduzeća da ostvaruje prihode koji su veći od rashoda. Može se mjeriti i za pojedinačne stavke prihoda i rashoda.

FIFO metoda (First In First Out) je metoda evidentiranja zaliha po kojoj se zalihe koje se prvo kupe, prve i prodaju. Na kraju obračunskog razdoblja zalihe iskazane su iskazane u bilanci po posljednjim ulaznim cijenama.

Fiksna sredstva/imovina su dugotrajna imovina koja se nalaze u aktivi bilance stanja. Predstavljaju buduću korist s vijekom upotrebe dužim od godine dana. Uključuju zemljište, sredstva za rad (postrojenja, oprema. Računovodstveno praćenje fiksnih sredstava obuhvaća: nabavu, upotrebu, održavanje i otuđivanje (likvidaciju) i zamjenu.

Fiksni troškovi su troškovi koji su isti svaki mjesec. Ne mijenjaju se ovisno o dinamici poslovanja i djelatnosti poduzeća. To su troškovi najma, plaće radnika na operativnim poslovima, amortizacija, naknade, bankovni troškovi, knjigovodstvene i marketinške usluge... To su troškovi koji se moraju platiti čak i ako poduzeće ne radi.

Financijska analiza je analiza financijskih tj. računovodstvenih izvještaja poduzeća (bilanca stanja, račun dobiti i gubitka, te izvještaj o novčanom tijeku).

To je analiza financijskih parametara poduzeća, odnosno financijske situacije poduzeća i usporedbe s konkurencijom te sličnim poduzećima.

Financijska izvješća nam govore od kuda dolaze financijska sredstva i na što nam novac odlazi. Ona ukratko prikazuju stanje svih poslovnih aktivnosti, a kreiraju se ovisno o potrebama vlasnika.

Najvažnija financijska izvješća su: Bilanca stanja, Račun dobiti i gubitka i Izvješće o novčanom toku.

Financijski rezultat je financijski iskaz neto vrijednosti. Od ukupnog prihoda se oduzmu ukupni rashodi. Može rezultirati dobiti (profitom) ili gubitkom.

Financijski najam je ugovor kojim se većim dijelom prenose svi rizici i nagrade povezani s vlasništvom nad imovinom na najmoprimca. Najmoprimac unajmljeno sredstvo u knjigama iskazuje kao sredstvo i dugoročnu obvezu po fer vrijednosti imovine.

Najsličniji je obročnoj otplati i koristi ga se najčešće kada najmoprimac želi predmet najma, nakon ugovorenog roka preuzeti u svoje vlasništvo.

Financijsko računovodstvo je područje računovodstva koje se odnosi na proces pripreme (evidentiranje, prikupljanje i sumiranje poslovnih događaja) i prezentiranja računovodstvenih izvještaja vlasnicima poduzeća.

Cilj financijskog računovodstva je pružanje takvih informacija koje će biti kvalitetna podloga poslovnom odlučivanju.

Grace period je razdoblje početnog roka zajma u kojem dužnik nije dužan započeti vraćanje zajma.

Najčešće se ugovara kod velikih iznosa dugoročnih kredita, a odgoda otplate ugovora se davatelju zajma kompenzira većom kamatom.

Gubitak je negativan poslovni rezultat poduzeća za određeno obračunsko razdoblje. Javlja se kada su rashodi (poslovni, financijski i izvanredni) veći od prihoda (poslovnih, financijskih i izvanrednih).

Utvrđuje se u računu dobiti i gubitka. Za razliku od dobiti kojom se povećava zarađeni kapital, gubitak smanjuje zarađeni kapital.

Hipoteka je u poslovnoj praksi instrument osiguranja, dok se u hipotekarnom pravu definira kao raspolaganje izvjesnim udjelom (interesom) u nekretnini ili u drugoj imovini koja služi kao osiguranje za isplatu dugovanja. Osiguranje nekretninom može biti provedeno u vidu hipoteke ili fiducije.

HIFO metoda (Highest In, First Out) ili metoda „najviša ulazna – prva izlazna cijena“, jedna je od metoda koja se u računovodstvu koristi u procjeni zaliha kad se one vode po stvarnoj nabavnoj vrijednosti.

Primjena ove metode polazi od pretpostavke kako je najveća ulazna cijena zaliha (nabavna cijena ili cijena koštanja) prva cijena (izlazna) za obračun utroška ili izlaza zaliha sa skladišta. U uvjetima inflacije efikasna je primjena ove metode kada je cilj poduzeća obnavljanje zaliha u nesmanjenom obujmu.

Horizontalna financijska analiza omogućava usporedbu podataka u dužem razdoblju kako bi se otkrile anomalije i dinamika promjena pojedinih pozicija financijskih izvješća.

Uobičajeno se temelji na komparativnim financijskim izvješćima, a važan je dio cjelokupne financijske analize.

Indirektni troškovi su troškovi koji se ne mogu izravno utvrditi po jedinici učinka, nego se njihova visina po jedinici učinka utvrđuje primjenom odgovarajućeg ključa. Koristi se najčešće u izradi kalkulacija.

Indirektna metoda novčanog toka ne prikazuje posebno pozicije primitaka i izdataka, već prikazuje novac osiguran od operativnih aktivnosti u obliku neto dobiti. Neto dobit se zatim korigira za pozicije promjena na računima koje utječu na novčani tok i stanje novca kao što su npr. kupci-potraživanja, dobavljači, povećanje/smanjenje zaliha, povećanje/smanjenje vrijednosti imovine.

Inflacija je prekomjerno povećanje novčane mase u opticaju što kao rezultat ima smanjenje vrijednosti novca i porast cijena. Pad životnog standarda i nesigurnost investiranja je posljedica inflacije.

Interna stopa rentabilnosti izjednačava sadašnju vrijednost neto primitka u realnom novčanom toku s nulom. To je najviša kamatna stopa koju investicijski projekt može podnijeti, a da uspije pokriti sve utvrđene izdatke i ne zapadne u gubitak.

Inventura je popis svih sredstava (imovine) i obveza prema izvorima sredstava radi usklađivanja stvarnog stanja s knjigovodstvenim stanjem. Inventura može biti redovna i izvanredna.

Redovna se najčešće provodi prije sastavljanja završne bilance stanja, a može se provoditi i tijekom cijele godine.

Izvanredna se provodi u slučaju primopredaje odgovornih osoba, stečaja ili likvidacije, statusnih promjena…

Inventurni manjkovi se javljaju u slučaju kada je stvarno stanje sredstava utvrđeno popisom manje od knjigovodstvenog stanja. Ukazuje na objektivne ili subjektivne okolnosti koje su uzrokovale manjak.

Manjkovi se knjiže na teret izvanrednih rashoda ako su nastali iz objektivnih okolnosti. Ako su nastali temeljem propusta odgovornih osoba tada se knjiže na teret utvrđenih odgovornih osoba.

Inventurni viškovi se javljaju u slučajevima kada je stvarno stanje sredstava utvrđeno popisom veće od knjigovodstvenog stanja. Inventurna komisija za opis u svom izvještaju o izvršenom popisu daje mišljenje o uzrocima viškova i mjerama za njihovo uklanjanje.

Viškovi se mogu pojaviti u svim pojavnim oblicima. Knjiže se u korist izvanrednih prihoda.

Investicije su ulaganje materijalnih vrijednosti, novca i znanja (know-how), licencija, patent) u sadašnjosti radi ostvarivanja pozitivnih učinaka u budućnosti. Sa stanovišta investicija jednako značenje ima izgradnja poslovne zgrade, kupnja opreme ili aplikativnog rješenja.

Izdatnica je dokument koji se ispostavlja prilikom izdavanja materijala iz skladišta proizvodnim i drugim organizacijskim jedinicama poduzeća.

Izdatnica obično sadrži: naziv poduzeća, naziv i broj skladišta, broj i datum izdatnice, broj radnog naloga, vrsta troška, naziv materijala, tražena i izdana količina, jedinična cijena, iznos i potpis ovlaštene osobe.

Izvanbilančna evidencija obuhvaća poslovne događaje koji u trenutku nastanka nemaju izravan utjecaj na pozicije u bilanci stanja.

To su najčešće: tuđi materijal ili roba na čuvanju, police osiguranja, komercijalni zapisi.

Izvanredni prihodi se javljaju kao pozicije računa dobiti i gubitka, a u njih ulaze prihodi od prodaje fiksne imovine, inventurni viškovi, prihodi od naplate penala, nagrade, naplaćena otpisana potraživanja, prihodi od prošlih godina.

Izvanredni rashodi su izgubljene vrijednosti koje se javljaju kao pozicije računa dobiti i gubitka.

Najčešće su to: smanjenje vrijednosti fiksne imovine, otpis i ispravak vrijednosti zastarjelih zaliha, inventurni manjkovi, kazne, penali, otpis i ispravak vrijednosti nenaplaćenih potraživanja, rashodi iz prošlih godina.

Izvješće o novčanom toku je jedno od tri osnovna računovodstvena izvješća koja poduzeće objavljuje. Cilj mu je pružanje informacija o bruto plaćanjima i primicima poduzeća te nam ukazuje koliku potrebu za prihodima imamo u budućem razdoblju.

Izvješće je podijeljeno u tri dijela: novčani tok poslovnih aktivnosti, novčani tok investicijskih aktivnosti i novčani tok financijskih aktivnosti. Izrađuje se najčešće mjesečno.

Direktno je povezan s pozicijama bilance stanja i računa dobiti i gubitka.

Jamac je osoba koja s korisnikom kredita preuzima obvezu redovite otplate kredita. Jamac daje suglasnost banci da u slučaju neredovite otplate kredita od dužnika, banka može od njega naplatiti svoja potraživanja.

Kalkulacija prodajne cijene je utvrđivanje prodajne cijene gotovih proizvoda ili usluga. U kalkulaciju prodajne cijene nabavnoj cijeni dodaje se planirana razlika u cijeni (trgovačka marža).

Pored toga na prodajnu cijenu dodaje se porez na promet i tako se dobije prodajna cijena s porezom.

Kasa skonto je popust koji se daje kupcu prilikom kupovanja robe koja se odmah pri preuzimanju plaća gotovinom ili nekim drugim odmah naplativim načinom.

Kamatna stopa je cijena koju dužnik plaća vjerovniku za odobreni zajam izražena u postotku.

Knjigovodstvena vrijednost poduzeća je sadašnja tj. amortizirana vrijednost imovine poduzeća umanjena za postojeće obveze poduzeća.

Kontroling je osnovna upravljačka funkcija čiji je zadatak rješavanje konkretnih problema i prilagođavanje poduzeća promjenama u okruženju.

Pomaže vlasnicima poduzeća u prepoznavanju kritičnih točki u poslovanju poduzeća. Definiranje planova, izrada izvješća i projekcija te optimizacija poslovanja je uvijek u fokusu kontrolinga.

Kontroling nabave je optimiran proces upravljanja zalihama i nabave materijala kako bi se proizvodnja odvijala što efikasnije.

Također pomaže u definiranju optimalnih ciljeva nabave kako bi se smanjili zastoji u nabavi, troškovi zaliha te razvija modele upravljanja nabavnim procesom.

Kontroling troškova pospješuje upravljanje troškovima poslovanja, njihovom racionalizacijom i povećanjem povrata uloženih sredstava. Definira ciljeve prema upravljivosti, ročnosti i namjeni troškova.

Kontroling upravljanja ljudskim potencijalima je planiranje, zapošljavanje i praćenje razvoja zaposlenika. Omogućava usklađivanje vještina zaposlenika s potrebama poduzeća. Definira modele upravljanja zaposlenicima i njihovog nagrađivanja.

U poduzećima pruža pomoć pri izradi strateških smjernica i planiranje razvoja ljudskih potencijala. Prognozira potrebe za ljudskim potencijalima i njihovim edukacijama kako bi ostvarili puni potencijal.

Kontroling proizvodnje osigurava usklađenost u procesima proizvodnje, povećanje proizvodnosti, poboljšanje procesa u proizvodnji roba ili usluga.

Planira optimalne proizvodne cikluse i vremena isporuke, sniženjem troškova i zaliha. Usko surađuje s kontrolingom nabave.

Kontroling upravljanja projektima definira način praćenja, izvedbe projekata, procjenjuje potrebne resurse (materijalne i ljudske), eliminira rizike i povećava efikasnost projekata. Predlaže ciljeve za raspoređivanje projektnih aktivnosti.

Kontni plan je sistematiziran popis naziva, šifara i sadržaja utvrđenih razreda, skupina konta i sintetičkih konta glavne knjige. Sadrži 10 razreda od kojih svaki može sadržavati još 10 skupina. To su npr. 120 potraživanja od kupaca, 220 obveze prema dobavljačima, 310 zalihe materijala, 400 troškovi sirovina i materijala, 750 prihodi od prodaje proizvoda…

KPI (Key Performance Indicators) su ključni pokazatelji kojima se iskazuje uspješnost poslovanja i procesa. Mogu se koristiti u upravljanju zaposlenicima, projektima ili bilo kojim procesom u poduzeću.

To može biti npr.: broj prodanih proizvoda, održanih sastanaka, % naplaćenih potraživanja....

Kratkoročna potraživanja su pozicija aktive bilance stanja. Obuhvaćaju potraživanja s rokom dospijeća do godine dana kao što su: potraživanja od kupaca, potraživanja od zaposlenih, potraživanja od države….

Kratkoročne obveze su pozicija pasive bilance stanja. To su sadašnje obveze koje se će podmiriti odljevom resursa ili pružanjem usluga u razdoblju od jedne godine.

Najčešće i najvažnije su: obveze prema dobavljačima, obveze za izdane kratkoročne vrijednosne papire, obveze za primljene kratkoročne pozajmice, tekuća dospijeća kratkoročnih obveza…

Kratkotrajna imovina je pozicija aktive bilance stanja. Naziva se još i tekuća, obrtna, slobodna ili cirkulirajuća za koju se očekuje realizacija unutar godine dana.

To su zalihe, potraživanja, financijska imovina i novac u banci i blagajni.

Kurentna roba/zaliha je zaliha koja se u tijeku jedne godine pretvori u novac.

Linearna metoda amortizacije je jedna od vremenskih metoda amortizacije osnovnih sredstava. Prema njoj je obračunava isti iznos amortizacije u svim godinama upotrebe osnovnih sredstava.

LIFO metoda (Last In First Out) je metoda po kojoj se izlaz zaliha sa skladišta obračunava po posljednjim ulaznim cijenama, tj. cijenama sirovine i materijala koji su posljednji nabavljeni sve dok se ta količina po posljednjoj ulaznoj cijeni ne utroši u potpunosti.

Likvidnost je financijsko stanje poduzeća u kojem postoji usklađenost između pritjecanja novčanih sredstava i obveza plaćanja. Za poduzeće kažemo kako je likvidno ako ima sposobnost podmirivati svoje obveze u rokovima plaćanja.

Ako to nije u stanju, poduzeće je nelikvidno što je jedan od najčešćih razloga zatvaranja poduzeća.

Marginalna kontribucija je razlika između ukupnih prihoda i ukupnih varijabilnih troškova. Ukupni prihod je onaj koji je formiran temeljem fakturiranih računa, a ukupni varijabilni troškovi su troškovi koji se mijenjaju ovisno o promjeni proizvodnje.

To su utrošeni direktni materijal, direktni rad, indirektni varijabilni troškovi pogona, varijabilni troškovi prodaje i varijabilni administrativni troškovi.

Marža je razlika između nabavne i prodajne cijene.

Materijalna bilanca je proračun potreba za nabavljanje razdoblja u nekom planskom razdoblju, u slučajevima kada postoje velike razlike između skladišnih zaliha na početku i kraju planskog razdoblja i planskih potreba. Izračunava se tako da se od plana potrebnog materijala odbiju početne zalihe i dodaju završne zalihe.

Materijalna imovina je pozicija aktive bilance stanja. To su najčešće zemljište, građevinski objekti, postrojenja i oprema, materijalna imovina u pripremi...

Materijalni troškovi su dio ukupnih troškova poduzeća. U njih su uključeni utrošeni direktni troškovi sirovine i materijala, troškovi energije, utrošeni rezervni dijelovi, troškovi otpisa sitnog inventara, usluge prijevoza, usluge održavanja, zakupnine, troškovi propagande i reklame, komunalne usluge, usluge tiskanja.

Najčešće su sadržani u zalihama nedovršene proizvodnje i gotovih proizvoda. Nadoknađuju se iz ukupnog prohoda nakon prodaje gotovih proizvoda.

Metoda troškovi plus je najčešće korištena metoda određivanja cijena poduzeća. Za nju je karakteristično određivanje prodajne cijene na bazi ukupnih troškova.

Primjena ove metode je jednostavna jer se na ukupne troškove doda određeni postotak planirane dobiti.

Mjesto troška je mjesto na kojem nastaju ili se pretpostavlja nastanak troškova.

Nabavna vrijednost zaliha je vrijednost koja se plaća za nabavu zaliha. Uključuje fakturu dobavljača, troškove osiguranja i porez.

Nekurentna roba/zaliha je zaliha koja se u periodu dužem od jedne godine pretvori u novac.

Nelikvidnost je nedostatak tekućih (likvidnih) sredstava za podmirivanje svakodnevnih obveza.

Veliki broj istraživanja je pokazao kako je upravo nedostatak novca za podmirivanje obveza na kraći rok razlog propadanja poduzeća.

Nematerijalna imovina je pozicija aktive bilance stanja. To su najčešće: patenti, licence, koncesije, ulaganja u istraživanja, trgovački znak).

Neto cijena je cijena koju kupac plaća nakon što se kupcu odbiju popusti.

Neto dobit je razlika između ukupnog prihoda i ukupnih rashoda poduzeća u određenom vremenskom razdoblju.

Ukupan prihod obuhvaća sve prihode od proizvoda i usluga u trenutku njihova nastanka (poslovni prihodi), prihode od financiranja i izvanredne prihode.

Ukupni rashodi obuhvaćaju sve poslovne rashode, rashode od financiranja i izvanredne rashode.

Neto dobit je razlika između dobiti prije oporezivanja i poreza na dobit. Iskazuje se u računu dobiti i gubitka, a utječe na povećanje zadržane (akumulirane) dobiti poduzeća.

Neto plaća je iznos novca koji zaposlenik primi na svoj račun za svoj rad. Iznos koji poslodavac mora uplatiti je veći od neto iznosa, a to je bruto iznos koji uključuje sve poreze, doprinose i prirez.

Neto profitna marža je omjer neto dobiti i ukupnih prihoda, Ukazuje na to koliki je udio prihoda ostao vlasnicima poduzeća na raspolaganju nakon oporezivanja bruto dobiti.

Veća vrijednost ovog pokazatelja ukazuje na veću razliku između ostvarenih prihoda i rashoda u korist prihoda. Negativna neto profitna marža znači kako je poduzeće ostvarilo neto gubitak, tj. ostvareni rashodi bili su veći od prihoda.

Neto radni kapital je pokazatelj poslovanja poduzeća koji nam govori kako poduzeće podmiruje tekuće obveze. Daje nam sliku o upravljačkoj sposobnosti poduzeća te kako poduzeće koristi svoju imovinu. Izračunava se tako da se kratkotrajna imovina umanji za kratkoročne obveze.

Ako je neto radni kapital pozitivan ukazuje nam kako su nam kratkoročna sredstva koja imamo na raspolaganju dovoljna za podmirivanje tekućih obveza koje dospijevaju na plaćanje.

Pozitivan neto radni kapital je ujedno i „zlatno“ financijsko pravilo kontinuiranog održavanja likvidnosti.

Ako je neto radni kapital negativan, poduzeće nema na raspolaganju dovoljno sredstava za plaćanje svojih tekućih obveza tj. nelikvidno je i može dovesti svoje poslovanje u opasnost.

Normativ zaliha je kvantitativni izraz u kojima se moraju kretati zalihe kako bi osigurale nesmetan proces reprodukcije, a istovremeno da bi osigurale ekonomičnost poslovanja.

Normativi omogućavaju minimaliziranje zaliha robe na skladištu, a moraju se prilagođavati promjenama situacije na tržištu. Najčešće se određuju iskustveno (normativ minimalnih i optimalnih zaliha).

Novac u banci i blagajni je pozicija aktive bilance stanja u okviru kratkotrajne imovine.

Novčani izdaci su svi izdaci na račun ili u gotovini koje ulaze u poduzeće i povećavaju stanje novčanih sredstava. To je kategorija u novčanom toku, a suprotstavljena je računovodstvenoj kategoriji rashoda.

Novčani jaz (cash gap) je izračun koji se bazira na broju dana potrebnih da novac prođe kroz poslovni ciklus u različitim pojavnim oblicima kako bi se ponovo vratio u početni oblik – novac. Izračunava se tako da se od zbroja dana zaliha i potraživanja od kupaca oduzme broj dana koji su potrebni za podmirivanje obveze prema dobavljačima.

Normativ materijala je propisana količina materijala određene kvalitete koja se troši u postupku proizvodnje, a izražava se kvantitativno.

Novčani primici (priljev novca) su svi primici na račun ili u gotovini koje ulaze u poduzeće i povećavaju stanje novčanih sredstava. To je kategorija u novčanom toku, a suprotstavljena je računovodstvenoj kategoriji prihoda.

Novčani tok (Cash flow) je priljev i odljev novca iz poduzeća. Neophodan je za svakodnevno poslovanje, plaćanje poreza, nabavu zaliha te plaćanje zaposlenika i operativnih troškova.

Priljev: Novac dolazi od kupaca ili klijenata koji kupuju proizvode ili usluge.

Odljev: Gotovina odlazi iz poslovanja u obliku plaćanja troškova, kao što su dobavljači, najam poslovnog prostora, mjesečne otplate zajma, porezi i druge obveze.

Na temelju novčanih tokova analizira se likvidnost poduzeća. U praksi su tjedni, a ponekada i mjesečni novčani tokovi važni za planiranje i kontrolu novčanih primitaka/izdataka.

Poduzeće smatramo nesolventnim ako nema dovoljno imovine za pokriće dugoročnih obveza, bez obzira jesu li te obveze uz kamatu ili ne. Ako je poduzeće održivo na dugi rok tada je solventno.

Obrtna sredstva su kratkotrajna imovina u aktivi poduzeća koja mijenjaju svoj oblik u toku jedne godine. Obuhvaćaju novac, stvari i prava koje poduzeće ulaže u poslovanje, ali ne s namjerom da se njima trajno koristi već da ih „obrne“ u drugi oblik i proda.

To su zalihe, potraživanja od kupaca koja dospijevaju do godine dana, financijska imovina koja može biti unovčena do godine dana, novac u banci i blagajni.

Obveze prema izvorima sredstava su jedan od triju najvažnijih dijelova bilance stanja. One pokazuju koji dio imovine pripada vjerovnicima kojima za taj dio treba platiti u novcu ili nekom drugom obliku.

Ukupne obveze se dijele na kratkoročne i dugoročne obveze.

Kratkoročne su one za koje se zahtjeva podmirivanje u okviru jedne godine, a dugoročne u periodu dužem od jedne godine ili normalnog poslovnog ciklusa.

Obveze prema dobavljačima su pozicija pasive bilance stanja u okviru kratkoročnih obveza. To su najčešće obveze za isporučenu robu, sirovine i usluge koje se podmiruju sa žiroračuna poduzeća.

Ocjena boniteta je postupak kojim se utvrđuje uspješnost poslovanja poduzeća. Provodi se pomoću kvantitativnih i kvalitativnih metoda, utemeljenih na dostupnim podacima o poslovanju.

Izračun kvantitativnih pokazatelja temelji se na podacima iz revidiranih financijskih izvješća (prvenstveno bilance stanja i računa dobiti i gubitka, te po potrebi i izvješća o novčanom toku), za prethodne minimalno tri poslovne godine, i projekcije budućih poslovnih planova.

Kvalitativne metode procjene, temelje se na ostaloj dostavljenoj dokumentaciji, javno dostupnim izvorima informacija, te analizi kvantitativnih pokazatelja.

Odnos duga i kapitala je najpoznatiji pokazatelj strukture kapitala, odnosno stupnja zaduženosti poduzeća. Predstavlja odnos dugova (obveza) poduzeća i njegova vlastitog kapitala, odnosno vlasničke glavnice.

Ovaj pokazatelj raste brže s porastom dugova u strukturi kapitala, a pogotovo u slučaju kada iznos duga premašuje kapital.

Optimalna zaliha je količina proizvoda na zalihi koja će poduzeću izazvati najniže ukupne troškove držanja zaliha.

Operativni najam je vrsta najma koji se koristi kada najmoprimac ne želi opterećivati svoju bilancu stanja niti preuzeti rizike na sebe. Najčešće ga uzimaju poduzeća koja nakon proteka ugovorenog roka na žele predmet najma preuzeti na sebe, za razliku od financijskog najma.

Operativni plan (kvartalni/mjesečni) detaljnije operacionalizira poslovne planove poduzeća za pojedine projekte, procese (marketing, nabava, rizici, financije…).

Preporučuje se izrada operativnog plana svim poduzećima prvenstveno za njihove ključne procese kako bi se definiranjem plana i praćenjem njegove realizacije eliminirali rizici u poslovanju i maksimizirala uspješnost poslovanja.

Operativno planiranje je planiranje svakodnevnih aktivnosti, planiranje ostvarenja računa dobiti i gubitka koje se temelji na usporedbi podataka iz prethodnih razdoblja. Također se vrlo često koristi za usporedbu prihoda i troškova.

Opći troškovi poslovanja su oni koji se mogu obuhvatiti jedino po mjestima troškova. Najčešće se dijele na opće troškove izrade i opće troškove uprave i prodaje.

To su troškovi uredske opreme, telekomunikacijskih usluga, rasvjete i grijanja, najamnine, vozni park, edukacija zaposlenika, naknade...

Opći troškovi izrade su dio općih troškova koji se odnose na područje proizvodnje. Nazivaju se i pogonska režija (troškovi plaća radnika održavanja, troškova materijala za održavanje).

Otplatni plan je plan otplaćivanja kredita (zajma), obveznica ili duga. Otplatni plan se najčešće izrađuje na mjesečnoj razini, a prikazuje visinu otplate anuiteta, kamata i glavnice.

Ovrha je prisilna naplata na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava kao npr. pravomoćne presude.

To je postupak u kojem ovrhovoditelj uz pomoć suda i javnog bilježnika, prisilno naplaćuje svoju tražbinu od dužnika.

Paretovo pravilo je utemeljeno na činjenici kako činioci u nekoj grupi čine relativno mali dio ukupnih činioca te grupe. Primjenjuje se u različitim situacijama, npr. 80% vremena daje samo 20% rezultata, 20% kupaca donosi 80% profita, 20% materijala na zalihama daje vrijednost od 80% zaliha.

Pasiva je dio bilance stanja temeljem koje možemo utvrditi odakle poduzeću sve što ima u svojoj imovini (izvori sredstava). Suprotstavljena je poziciji aktive u bilanci stanja.

Planiranje je funkcija upravljanja poduzećem, a pomaže u predviđanju različitih scenarija u poslovanju poduzeća.

Planiranje podrazumijeva odabir između različitih mogućnosti u poslovanju. Osnovni uvjeti koji se moraju ispuniti prilikom planiranja su: sveobuhvatnost, točnost i pravovremenost.

Produktivnost je izraz koji koristimo kao tehnički pojam, u poslovanju, ali i u privatnom životu. Dakle, riječ je o načinu praćenja rada pojedinca i strojeva u određenom vremenu.

Npr. visoku produktivnost postiže netko tko ima fokus na određeni cilj i uz pomoć različitih faktora kao što je okruženje, podrška drugih, motivacija, obrazovanje postići maksimalan uspjeh.

Pokazatelji poslovanja su nosioci informacija koje su potrebne za upravljanje poslovanjem i razvojem poduzeća. Ovisno od toga koje se odluke žele donositi naglašava se važnost pojedinih vrsta pokazatelja. Razlikuju se osnovne grupe financijskih pokazatelja: likvidnosti, zaduženosti, aktivnosti, ekonomičnosti, profitabilnosti i investiranja.

Većina podataka koji se koriste pri računanju pokazatelja nalaze se u temeljnim financijskim izvješćima (bilanci stanja, računu dobiti i gubitka i izvješću o novčanom toku).

Pokazatelji aktivnosti su pokazatelji sigurnosti poslovanja i njima se koristimo za praćenje brzine cirkulacije imovine u poslovnom procesu. Zovu se još i koeficijenti obrtaja.

Oni trebaju biti što veći, a vrijeme vezivanja što kraće. To su koeficijent obrtaja ukupne imovine, koeficijent obrtaja kratkotrajne imovine, koeficijent obrtaja potraživanja, dani naplate potraživanja, koeficijent obrtaja zaliha i dani vezivanja zaliha.

Pokazatelji ekonomičnosti mjere odnos prihoda i rashoda. Za izračun pokazatelja ekonomičnosti koriste se podaci iz računa dobiti i gubitka. Pokazuju koliko se novčanih jedinica prihoda ostvari po jednoj novčanoj jedinici rashoda.

Poželjno je da pokazatelji budu što veći, a barem veći od 1.

Pokazatelji investiranja mjere uspješnost ulaganja u dionice poduzeća. Za izračun pokazatelja koriste se podaci o dionicama i njihovoj tržišnoj vrijednosti.

Pokazatelji likvidnosti pokazuju stupanj sposobnosti poduzeća da podmiri svoje dospjele obveze. To su pokazatelji sigurnosti poslovanja. To su koeficijent tekuće likvidnosti, koeficijent ubrzane likvidnosti, koeficijent trenutne likvidnosti i koeficijent financijske stabilnosti.

Pokazatelji profitabilnosti su pokazatelji uspješnosti poslovanja poduzeća. Oni povezuju profit s prihodima od prodaje i investicijama. Temeljem njih se utvrđuje ukupna učinkovitost poslovanja poduzeća.

To su bruto profitna marža, neto profitna marža, rentabilnost imovine (ROA) i rentabilnost kapitala (ROE).

Pokazatelji zaduženosti pokazuju strukturu kapitala i načine kojima poduzeće financira svoju imovinu. Pokazuju koliko je imovine financirano iz vlastitih, a koliko iz tuđih izvora.

To su koeficijent zaduženosti, koeficijent vlastitog financiranja, koeficijent financiranja, pokriće troškova kamata, faktor zaduženosti, stupanj pokrića I i stupanj pokrića II.

Poslovni najam je ugovorno definiran odnos između najmoprimca i najmodavca kojim se prenosi pravo korištenja nekog sredstva na određeno vrijeme uz određenu naknadu tj. najamninu.

Poslovni plan je dokument koji bi obavezno trebalo raditi prilikom otvaranja poduzeća. Odgovara na pitanja: Tko su naši konkurenti, što našim kupcima možemo ponuditi drugačije od konkurencije, što žele naši kupci i kako ćemo im to omogućiti? Također tijekom poslovanja poduzeća trebao bi se izrađivati svake godine za period od 1 godine (s mjesečnim ili kvartalnim dinamikama).

Potraživanja od kupaca su pozicija aktive bilance stanja, u okviru kratkotrajnih potraživanja. Označavaju međusobne odnose između kupca i prodavatelja u kojem prodavatelj evidentira iznos prodane robe ili usluga prije same naplate.

Dakle, prilikom prodaje robe kupac ne plaća neposredno novcem (gotovinska prodaja) već se prodana roba prije naplate evidentira u bilanci stanja kao potraživanja od kupaca.

Potraživanje, što je starije, u pravilu ga je teže naplatiti.

Predujam ili avans je davanje određenog novčanog iznosa unaprijed prilikom zaključenja ugovora ili u toku njegova trajanja za još neisporučenu robu ili usluge.

Prisilna naplata je naplata kojom vjerovnik (prodavatelj usluge ili robe) prisilno naplaćuje svoja potraživanja uz pomoć pravosudnog sustava.

U slučaju kada dužnik odbija podmiriti svoja dugovanja nastala izdavanjem računa za robu ili uslugu postoji mogućnost naplate potraživanja prisilnim putem. Najčešće je to ovrha.

Progresivna metoda amortizacije je jedna od vremenskih metoda amortizacije osnovnih sredstava. Manji iznosi amortizacije obračunavaju se u prvim godinama, dok je u posljednjim godinama upotrebe obračunavaju viši iznosi amortizacije.

Projekt je skup aktivnosti koje imaju specifičan cilj, imaju definiran rok i resurse koji se koriste (materijalni i ljudski). Projekt može biti razvoj novog proizvoda (npr. računala) ili usluge (npr. najam računala).

Može biti promjena organizacije ili korištenog modela rada, neki interni projekt kao što je razvoj računalne aplikacije, prilagodba na novo rješenje i sl.

Prosječno ponderirana cijene je metoda po kojoj se obračun zaliha evidentira tako da se ukupna vrijednost zaliha na dan obračuna dijeli s ukupnom količinom zaliha na skladištu.

U okolnostima u kojima se nabavna cijena mijenja, svaka nova nabava određuje novu prosječnu cijenu prema kojoj će se obračunavati zaliha. Obračun zaliha po ovoj metodi može se raditi kontinuirano i periodično.

Prihod je bruto priljev novca, potraživanja ili drugih naknada, a proizlazi iz redovnih aktivnosti poduzeća. Prihod ostvarujemo izdavanjem računa za izdane robe i usluge.

Evidentira se u računu dobiti i gubitka. Može biti poslovni i izvanredni prihod.

Priljev je dio novčanog toka koji ukazuje koliko novca dolazi od kupaca ili klijenata koji kupuju proizvode ili usluge. Ako kupci ne plate u trenutku kupnje, dio novčanog toka dolazi od naplate potraživanja.

Račun dobiti i gubitka je jedan od temeljnih financijskih izvješća kojim se prati uspješnost poslovanja poduzeća. Uz pomoć računa dobiti i gubitka prate se izvori prihoda i troškovi u određenom periodu godine. Jednostavno, ukazuje koliko je prihoda potrebno ostvariti u poslovanju kako bi se podmirili troškovi.

Najčešće se prati mjesečno, a ovisno o dinamici poslovnih aktivnosti može se pratiti i češće.

U prvom dijelu računa dobiti i gubitka nalaze se prihodi koji su nastali prodajom proizvoda ili usluga, dakle sve ono za što su izdani računi.

U drugom dijelu nalaze se troškovi koji su nastali prilikom izrade proizvoda ili usluga.

Kada od prihoda oduzmemo troškove rezultat je dobit (profit) ili gubitak iz poslovanja.

Rezerviranja su pozicija pasive u bilanci stanja. Rezerviranja se odnose na procjenu potencijalnih rizika tj. gubitaka od poslovanja tijekom poslovne godine.

Mogu biti npr. za troškove nastale u jamstvenim rokovima, započetim sudskim sporovima, za otpremnine...

Rizik je vjerojatnost nastanka nekog događaja koji će imati negativne posljedice na ostvarivanje ciljeva poduzeća. Može biti financijski rizik, regulatorni rizik, rizik promjene cijena na tržištu, politički rizik…

ROA je pokazatelj profitabilnosti koji nam kaže koliki povrat je ostvaren od uložene imovine. Računa se tako da se dobit nakon oporezivanja stavi u omjer s ukupnom imovinom poduzeća.

ROI je pokazatelj profitabilnosti pomoću kojeg možemo saznati kolika je zarada u odnosu na uloženi novac i upravo tako se i računa.

Vrlo često se koristi za izračun povrata ulaganja u npr. neki objekt, postrojenje, opremu, ali i u utvrđivanja povrata ulaganja u marketinške kampanje te u projektima.

ROE je pokazatelj profitabilnosti koji nam ukazuje koliku neto zaradu poduzeće ostvari na jedinicu uloženog vlastitog kapitala.

Stečaj je pad poslovne aktivnosti poduzeća izazvan njegovom nemogućnošću podmirivanja obveza tj. nesolventnošću. Mogu ga pokrenuti vjerovnici poduzeća ili poduzeće dužnik.

Strategija je jasno definiran plan ili metoda kojom se žele postići ciljevi definirani u poslovnom planu. Može biti razvijena u bilo kojem dijelu poslovanja kao npr. strategija naplate potraživanja, upravljanja zalihama, upravljanja rizicima ili financijama.

Strateški plan je dokument koji se obavezno izrađuje prilikom akvizicija poduzeća, traženja financijskih sredstava na tržištu (krediti, obveznice), sudjelovanja u projektima koji se financiraju iz EU sredstava ili pristupanje fondovima EU.

Odgovara na pitanja: Gdje se natjecati na tržištu, kako koristiti materijalne i nematerijalne resurse, kako se pripremiti za povećanje npr. prodaje, naplate, prepoznatljivosti?

Strateški plan se uglavnom izrađuje za razdoblje od 3-5 godina.

Strateška mapa je temelj za izradu modela određivanja strateških smjernica poduzeća.

Strateško planiranje koristi se u svrhu implementacije strateških smjernica poduzeća i fokusirano je na povećanje konkurentske prednosti poduzeća. Strateško planiranje definira prioritete i smjer kretanja te povećava organizacijsku sposobnost poduzeća u prilagođavanju budućim događajima.

SWOT analiza (eng. Strenghts, Weaknesses, Opportunities i Threats) je jedna od najpoznatijih i najčešće korištenih analiza. Gotovo se uvijek izrađuje prilikom izrade strategije, poslovnih planova, investicijskih studija, prilikom prijava na EU natječaje, a vrlo često se koristi u procjeni osobina zaposlenika, timova…

Sustav upravljanja radnim učinkom je jasno definiran način upravljanja učinkom zaposlenika i njihovim nagrađivanjem za rezultate rada. Vrlo usko je povezan sa strateškim ciljevima poduzeća i operativnim ciljevima pojedinih procesa, koji su temeljeni na organizacijskoj kulturi, u kojoj se podržava osobni i profesionalni rast svakog zaposlenika.

Solventnost je sposobnost podmirenja obveza u dugom roku. Dakle, ako poduzeće ima dovoljno imovine za pokriće dugoročnih obveza, bez obzira jesu li te obveze uz kamatu ili ne tada ga smatramo solventnim. Iz podataka o solventnosti možemo zaključiti koliko je poslovanje poduzeća održivo na dugi rok.

Točka pokrića je točka u kojoj su prihodi jednaki rashodima, a neto dobit jednaka nuli. Proizvod se nalazi u točki pokrića onog trenutka kada je prestalo ostvarivati dobit, ali ne ostvaruje ni gubitak.

To je slučaj u kojem je ostvareni prihod od prodaje dovoljan da pokrije sve rashode i dostigne donju granicu profitabilnosti.

Troškovi su u novcu izražene vrijednosti koje su korištene u svrhu izrade/prodaje određenog proizvoda ili usluge. Najčešća podjela je na fiksne i varijabilne troškove.

Fiksni troškovi se ne mijenjaju s obimom poslovanja poduzeća dok varijabilni ovise o dinamici prodaje. Podjela troškova po upravljivosti se koristi u poduzećima koja žele racionalnim korištenjem sredstava maksimizirati svoju profitabilnost.

Troškovi osoblja su troškovi neto plaće zaposlenika, porezi i doprinosi iz plaća i na plaće. U troškove osoblja se često uključuju i troškovi koji su vezani uz službena putovanja zaposlenika.

Troškovi proizvodnje nastaju u proizvodnim pogonima i to su oni troškovi koji se uključuju u vrijednost zaliha proizvodnje i gotovih proizvoda.

Troškovi proizvoda sadrže trošak direktnog materijala, trošak direktnog rada i općih troškova poslovanja.

Troškovi razdoblja su oni koje se ne odnose direktno na proizvodnju, ne uključuju se u zalihe proizvodnje i gotovih proizvoda već se nadoknađuju iz ukupnog prihoda u razdoblju u kojem su nastali.

Iskazuju se u računu dobiti i gubitka te se dijele na dva dijela: troškovi prodaje i administrativne troškove. Troškovi postaju rashodi odmah u razdoblju u kojem su i nastali, dakle to su svi rashodi prodaje, opći i administrativni rashodi, rashodi kamata i rashodi poreza.

Upravljanje kvalitetom (Quality Management) smatra se jednim od najvažnijih zadataka upravljanja budući da je kvaliteta dugoročno gledano najpouzdanije sredstvo opstanka i razvoja na tržištu, ali i snižavanja troškova u poslovanju poduzeća.

Upravljanje troškovima (Cost Management) je optimalno upravljanje troškovima u određenim uvjetima poslovanja kako bi se postigli definirani ciljevi.

Upravljanjem je potrebno postići dugoročnu korist od troškova u poslovanju, bez posljedica na rezultat poslovanja i konkurentnost poduzeća.

Upravljanje promjenama (Change management) je uvođenje novih procesa, prilagodba postojećih kako bi se poduzeće što bolje prilagodilo promjenama u okruženju.

Upravljanje vremenom (Time management) je vještina koja je potrebna zaposlenicima i menadžerima kako bi se maksimizirala iskoristivost vremena.

Valuta plaćanja je uobičajeno korišten izraz za datum plaćanja nastale obveze za preuzetu robu ili usluge. Obavezni je dio svakog računa, a navodi se i na ponudama.

Varijabilni troškovi su oni troškovi koji se mijenjaju s troškovima proizvodnje ili izvođenju usluga i vezani su isključivo uz proizvod ili uslugu. Oni rastu i padaju usporedno s rastom i padom broja proizvedenih ili prodanih jedinica proizvoda. Varijabilni troškovi u proizvodnji su troškovi sirovina, energenata i rada u proizvodnji.

U prodaji su troškovi vezani uz marketing, prodaju. U pružanju usluga to su troškovi vremena i materijala potrebnih za izvršenje usluge.

Vertikalna financijska analiza se provodi najčešće nad financijskim izvješćima kako bi se usporedili podaci tijekom jedne poslovne godine. Kada se radi npr. vertikalna analiza bilance stanja tada se ukupna aktiva i pasiva bilance označe sa 100, a pozicije unutar bilance aktive i pasive se stavljaju u odnos s njima.

Tako se određuje udio pojedinih stavki bilanci u ukupnom i donose određeni zaključci o poslovanju poduzeća. U računu dobiti i gubitka se također provodi vertikalna analiza promatranjem udjela pojedinih stavki prihoda i rashoda u ukupnim u toku jedne poslovne godine.

Zadužnica (dužnika ili fizičke osobe vlasnika dužnika) je pisana isprava kojom dužnik javno ovjerenim potpisom (solemnizacija, status pravomoćne sudske odluke, desetogodišnji rok zastare) daje suglasnost na zapljenu novca s njegovog računa i prijenos na novac vjerovnika.

Iako to nije tako formalno propisano, sudska praksa prihvatila je da na temelju zadužnice vjerovnik može ovršiti svu dužnikovu imovinu, a ne samo onu s bankovnih računa.

Založno pravo je pravo osiguranja vjerovnika nad određenom imovinom. Prilikom prisilne naplate potraživanja može se pokrenuti postupak prodaje imovine (zemljište, oprema, dio postrojenja…).

Zajam je stavka u poziciji pasive u bilanci stanja kod zajmoprimca. Označava iznos kojim je vjerovnik stavio na raspolaganje određeni novčani iznos. Zajmoprimac u dogovorenom roku i s kamatama vraća iznos zajmodavcu.

Zalihe su pozicija aktive bilance stanja. Trebaju se voditi po trošku zaliha ili po tržišnoj vrijednosti, ovisno o tome što je niže. Trošak zaliha čine trošak nabave i troškovi skladištenja.

Pad vrijednosti zaliha ispod troška zaliha se javlja kada se utvrdi oštećenost zaliha, zastarjelost, pad prodajne cijene i sl.